EGIPAT: ZEMLJA U KOJOJ BI I FARAONI OTKOPČALI DUGME POSLIJE RUČKA

Na pola sedmice, usred radnog vremena – sve kafane pune. Ljudi opušteno piju svoju kafu, čaj i uvlače polako duvanski dim u pluća. Poznata slika. Zamijenite samo tursku ili domaću kafu ahwom, čaj nazovite chai i umjesto cigarete u ruci zamislite šišu i tu ste. U zemlji faraona. Zemlja pustinja i Nila. Ptolomejsko makedonsko kraljevstvo, rimska provincija, arapska teritorija. Otomanska kolonija. Britanski protektorat. Sultanat, kraljevstvo i napokon republika.

Svačija zemlja, a opet, već preko 5 000 godina, samo svoja. Posebna. Neponovljiva. Tako daleka i različita, a opet beskrajno nama bliska i slična. Egipat.

Dan ovdje, baš kao i kod nas, često započinje kafom, ali i čajem koji je gotovo neizostavan tokom cijelog dana. Kafa ili ahwa će vam biti pripremljena gotovo kao i naša. Gotovo, ali ne i potpuno. Umjesto da sačekaju da voda provri, a potom ubace mljevena zrna kafe i vrate na vrelu ringlu, u Egiptu će vam odmah smiješati hladnu vodu, kafu i šećer, sačekati da proključa i sipati u malu šolju, kako ste i ovdje navikli. Šećer, naravno, nije obavezan pa će vas u kafani konobar pitati: “Wahed, wahed gni, talata?”, a vi ćete odabrati jednu, jednu i po ili dvije kaškice šećera ili možda ipak rećimish cukar, ako preferirate ukus čiste, gorke kafe.

Mnogo zanimljivije i neobičnije “hranljivo” iskustvo jeste čaj. Od najmlađih do najstarijih, od jutra do večeri, tu su šolje crnog ili, kako ovdje najčešće zovu omiljeni Liptonov, crvenog čaja. Pije se sam ili sa mlijekom, mlijeko opet može biti u prahu, kondenzovano ili obično, kravlje iz tetrapaka. Chai leban je definitivno nešto što morate da probate, ali poseban doživljaj je ipak čaj sa mentom: crveni čaj sa nekoliko listova svježe mente unutra. Ima neobičan ukus i potrebno je par gutljaja da se nepce privikne, ali poslije druge šolje lako se može desiti da postanete zavisni.

U zemlji se ipak, štošta, promijenilo od doba faraona pa tako pivo koje je bilo uobičajeni dio prehrane seljaka i radnika ili vino koje su pili vladari, više nije dio svakodnevnice pobožnih Egipćana. Kako im vjera nalaže, ne konzumiraju svinjetinu i klone se svakog alkohola. Istina, nije ga teško nabaviti u turističkim mjestima ili radnjama specijalizovanim za strance, ali kako poslovica kaže: “Kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin”, u ovom slučaju, Egipćanin. A i alkohol vam ne bi ni pao na pamet pored izobilja svježe cijeđenih sokova, kokosovog mlijeka, soka od šećerne trske ili posebnog napitka od hibiskusa koje možete naći usput, u malim radnjama ili pokretnim štandovima.

Ono što jeste ostalo isto kroz vijekove, bolje reći milenijume, jeste hljeb. Aiish je tradicionalni okrugli, pljosnati hljeb koji se pravi od pšeničnog brašna, soli i vode u velikim pećima. Može biti veliki, koji se obično kupuje za kuću i mali koji se služi u restoranima.